U holu srednjih škola "Nikola Tesla" i "Jovan Dučić" u Tesliću 22. aprila je održana promocija knjige "Moje stvaralaštvo" velemajstora Borkija Predojevića. Ovo je bila posljednja od četiri manifestacije kojom je, pored promocije knjige, obilježen i petnaestogodišnji rad mladog velemajstora.

Program je počeo promocijom knjige kojoj su prisustvovali kako građani Teslića, tako i prijatelji iz Sarajeva i Doboja.

Poslije pojavljivanja i dolaska velemajstora na pozornicu, koja je i ovaj put bila prilično iznenađenje za publiku, Borkiju su se pridružili doc. dr Mile Vasić, dekan Fakulteta za ekonomiju i menadžment Slobomir P Univerziteta, profesor Vasilij Šajinović, dopisnik lista "Vidici" iz Doboja, i međunarodni šahovski sudija Mirza Miralem, stručni saradnik Šahovskog kluba Bosna iz Sarajeva.

U ime domaćina manifestacije prisutnima se obratio Veso Đukanović, direktor Srednje škole "Nikola Tesla".
Publici se u ulozi prvog recenzenta obratio Mile Vasić, koji je izrazio svoje mišljenje o knjizi i autoru.

Njegovo zapažanje je bilo usmjereno na smjelo prikazivanje svojih padova od strane autora, kojim je autor prikazao cjelokupnu stranu svoje profesije, ali i života, koji je miks uspjeha i neuspjeha.

Nakon toga Vasić je pročitao i pozdravno pismo Jovana Todorovića, profesora emeritusa.

"U nemogućnosti da lično prisustvujem svečanosti, koristim priliku da Vam, kao predsednik i profesor Slobomir P Univerziteta, čestitam jubilej i izrazim zadovoljstvo što ste izabrali da studirate i Vaš šahovski jubilej obeležite na našem Univerzitetu. Kao dugogodišnji profesor strategijskog menadžmenta i šahovski laik, usuđujem se primetiti da šah i Strategijski menadžment imaju puno dodirnih tačaka. I šah i Strategijski menadžment tragaju za dobitnom kombinacijom poteza u turbulentnim i konfliktnim situacijama, baziraju se na ingenioznim rešenjima primerenim anticipiranim potezima oponenata, sticanju konkretnih prednosti i sl.

Bio bih srećan ako Vaše prepoznatljivo i priznato šahovsko znanje upotrebite i za razvoj Poslovnog strategijskog menadžmenta, kao i da znanje iz Strategijskog menadžmenta stavite u funkciju plodotvornijeg i zanimljivijeg unapređenja šahovske igre. Koliko je meni poznato, ima puno knjiga iz otvaranja i završnica u šahu, a malo je onih koje tretiraju središnjice. Uživajte u jubileju", stajalo je u pismu.

Voditelj programa Zlatko Škrebić je potom pročitao i pismo Ivana Markovića, mentora projekta "Borki Predojević - velemajstor u periodu od 2000-2004. godine".

Svoje viđenje novog djela velemajstora je prikazao i Vasilij Šajinović. Napomenuo je da u ovom dobu, kada su knjige gotovo fabrikovane, pronaći kvalitetnu knjigu znači pročitati knjigu čiji je krajnji cilj vidljiv, "a to se upravo ogleda u velemajstorovom djelu".

Dodao je da je sama knjiga svojevrsni nastavak prethodnih djela napisanih o životu i šahovskoj karijeri velemajstora: "Zvjezda je rođena" i "Borki - Šahovski princ", te posebnu draž da se junak ovih djela sada pojavljuje u ulozi autora.

Publici se obratio i glavni akter večeri, velemajstor Borki Predojević.

"Prvi šahovski koraci koje sam napravio su vezani za Teslić i Banju Vrućicu i drago mi je da i ovaj jubilej, 15 godina provedenih u šahovskom svijetu, obilježavam u svom rodnom gradu i sa svojim sugrađanima", rekao je Borki i nastavio: "Šah je u moj život ušao u ranom djetinjstvu. U početku je to bila samo igra i zabava za koju sam bio zainteresovan kao i za sve ostale igre. Pored šaha puno vremena sam provodio igrajući fudbal sa svojim susjedima. Kao dječak nisam ni slutio da će šah obilježiti moj život.
Sa šahom kao takmičarskom disciplinom sreo sam se 1995. godine, zahvaljujući šahovskoj sekciji u osnovnoj školi 'Vuk S. Karadžić', koju sam pohađao. U to doba šah je kao vannastavna aktivnost imao sistem takmičenja u osnovnim i srednjim školama kako na opštinskom tako i na republičkom nivou, a posebnu ljepotu je imalo druženje na ovim takmičenjima, koje je uvijek prolazilo u igri i zabavi. Već u to doba sam pokazivao da razumijem šah više od svojih vršnjaka i da posjedujem poseban dar. Osvajanjem prvih diploma, medalja i pehara šah je zauzeo posebno mjesto u mom životu.

Kada ste uspješni u nekoj igri, poslu ili profesiji, a posebno kao dijete, to vas sve više privlači i želite i dalje istraživati i uživati u tome. Već u to doba sam svakodnevno proučavao šah i provodio puno vremena čitajući o šahu. S obzirom da niko u mojoj porodici ne igra šah, niti se ikada bavio šahom, oni nisu imali uvid u ono što sam ja radio, a svakako da bi to bilo nerazumljivo štivo za njih. Oni su znali da ja volim igrati šah, da me to čini sretnim i da sam uspješan u tome, te su mi pružali maksimalnu podršku da nastavim raditi ono što volim-šah.

Time je šah uticao i na život moje porodice koja je puno žrtvovala da bih ja ostvario svoj prvi cilj, da bih osvojio najvišu titulu u šahu, titulu velemajstora. Moji rezultati koje sam postizao bili su sve bolji iz godine u godinu. Kada sam 1999. godine postao šampion Evrope u konkurenciji do 12 godina, moji roditelji su shvatili da mi je u tom momentu neophodna pomoć stručnih šahovskih ljudi da bih što brže napredovao i što prije u punom sjaju iskazao svoj talent. Upravo u tom periodu je i nastao projekat 'Borki Predojević - velemajstor u periodu od 2000-2004. godine', koji je u potpunosti ostvaren.

Uporedo sa šahom bio sam veoma uspješan i u školovanju. Drago mi je da sam kao učenik našeg grada, kroz svoje osnovno i srednje školovanje, donio tri veoma vrijedne titule: već pomenutu titulu prvaka Evrope u konkurenciji do 12 godina (1999), titulu prvaka Evrope u konkurenciji do 14 godina (2001.) i titulu prvaka svijeta u konkurenciji do 16 godina (2003). Takođe, i titulu velemajstora sam ostvario 2004. godine kao učenik SŠ 'Nikola Tesla'.

Šah je danas moj životni poziv kojim se želim baviti još dugo vremena.

Međutim, rezultati nisu jedino što mi je šah pružio u proteklih 15 godina. Do sada sam nastupao na turnirima u 20-ak zemalja, upoznao prijatelje sa raznih kontinenata, uživao u ljepotama Moskve, Njujorka, Berlina, Budimpešte, Istanbula, Osla, Lilehamera, Lozane, Atine, Soluna, Kišinjeva i mnogih drugih gradova. Engleski jezik sam usavršio upravo na putovanjima u poznate destinacije.

Posebno mi je drago što sam bar malim dijelom uspio pružiti i članovima porodice priliku da uživaju u nekim od navedenih gradova. Tata je nekoliko puta bio sa mnom na turnirima, a zajedno s mamom, trenerom i sekundantom kada sam prvi put postao šampion Evrope. Sestra je zajedno s tatom bila navijač kada sam 2002. pobijedio na turniru u Lilehameru, dok je mama, pored putovanja u Španiju 1998. godine, 2006. imala priliku posjetiti Lozanu - jedan od najljepših gradova koje sam do sada posjetio, koji je ujedno i sjedište Međunarodnog Olimpijskog komiteta.

Upravo u ovom gradu 1998. bivši svjetski prvak Anatolij Karpov je odbranio titulu šampiona svijeta u sistemu takmičenja Svjetske šahovske organizacije (FIDE) pobjedivši sadašnjeg svjetskog prvaka Višvanatana Ananda.

Prednost šaha u odnosu na ostale sportove je da osim onih 'obaveznih' nekoliko sati koje morate provesti tokom šahovske partije, svoje pripreme sami određujete, kao i vrijeme koje ćete utrošiti na opuštanje. Upravo to mi je omogućilo da i za vrijeme turnira uz pomoć prijatelja posjetim puno istorijski zanimljivih mjesta.

U Moskvi sam do sada boravio šest puta, a zahvaljujući prijatelju Harunu Pašaliću posjetio sam Crveni Trg kao najpoznatije istorijsko mjesto u Moskvi. Za vrijeme priprema sa kolegom Viktorom Bologanom krajem 2006. sam boravio u mjestu udaljenom 30 km od Moskve i hotelu gdje se sprema šahovska reprezentacija Rusije, boraveći u istoj sobi u kojoj se spremao Ruslan Ponomariov za meč protiv Vasilija Ivančuka, u kojem je pobjedio i osvojio Svjetski kup početkom 2002. godine. Tu sam imao priliku uživati u specijalitetima ruske kuhinje, ali sam tokom ovih boravaka posjetio i restoran sa našom kuhinjom u Moskvi.

Godine 2007. boravio sam u SAD. Imao sam priliku posjetiti neka od obilježja Njujorka kao što su: Vol Strit, Brodvej, Central Park, a najviše su mi ostale u sjećanju posjete Kipu slobode i ostrvu Elis, na kojem su pristajali brodovi sa doseljenicima.

Dvije sezone sam igrao u jednoj od najjačih šahovskih liga - njemačkoj Budesligi, nastupajući za Zehlendorf iz Berlina. S obzirom da se šahovska liga u Njemačkoj igra vikendima, ja sam dolazio uvijek nekoliko dana ranije i koristio to vrijeme da upoznam Berlin. Tako sam posjetio i simbol grada, Brandenburška vrata, te poznatu građevinu, zgradu Rajhstaga, nekadašnje središte Svetog Rimskog Carstva i Trećeg Rajha. Danas je to sjedište njemačkog parlamenta.

Igrajući omladinsko svjetsko prvenstvo u Istanbulu 2005. godine svi učesnici turnira, pa tako i ja, imali su priliku uživati u ljepoti Aja Sofije. Prošle godine sam takođe imao priliku da posjetim jedinstveno mjesto na svijetu, a to je grad Halkida, na ostrvu Eubeja u Grčkoj. Ovo prelijepo ostrvo, na kojem sam nastupio kao drugi favorit na najjačem otvorenom turniru u Grčkoj, 'Acropolis 2009', poznato je u svijetu po jedinstvenoj pojavi mijenjanja pravca kretanja mora svakih šest sati uslijed djelovanja morskih struja i gravitacije Mjeseca. Meni će ovo mjesto ostati u pamćenju i po tome što sam na kraju osvojio turnir, ali i dobio najveći pehar u mojoj dosadašnjoj karijeri.
Svi ovi primjeri su, kao i medalje, pehari i prva mjesta, rezultati mog napornog rada, utrošenog vremena i ljubavi prema šahu.
Mnoge svjetske destinacije koje sam posjetio i gdje sam saznao puno o drugim kulturama i narodima, te nova prijateljstva koje sam stekao zahvaljujući šahu, uticali su na razvoj moje ličnosti. Kroz šah sam ranije u odnosu na svoje vršnjake uvidio da pravilan, redovan i uporan rad uvijek daje rezultate.

Šah je kod mene razvio niz osobina, a mnoge od njih se ogledaju i u drugim aktivnostima osim šaha. Želja za ličnim usavršanjem i postavljanjem novih ciljeva koje odgovorno pokušavam ispuniti ogledale su se i u školi, u kojoj sam uprkos mnogo vremena provedenog na šahovskim takmičenjima, imao odličan uspjeh.
Kao neke od osobina koje su se ukorjenile u mom svakodnevnom životu zahvaljujući šahu jesu: marljivost, odgovornost, samokritičnost, tolerantnost, priznavanje grešaka, objektivnost...
Najvažnija osobina koju sam stekao zahvaljujući šahu je želja da svaki dan naučim nešto novo, te osjećaj nezadovoljstva ukoliko to i ne ostvarim.

Kroz moju karijeru šah se pokazao kao veoma korisno sredstvo za podizanje nivoa koncentracije i donošenja hladnokrvnih odluka u veoma kratkom vremenskom periodu. Igrajući partiju na vrhunskom nivou koncentracija mora biti konstantna tokom partije, svih četiri ili pet sati koliko uobičajeno traje partija. Samo jedan trenutak pada koncentracije vrhunski igrači surovo kažnjavaju. Upravo igra na visokom nivou tokom čitave partije je ono što krasi vrhunske igrače.

Za vrijeme partije veoma često volim dugo razmišljati i nisam jedan od brzopletih igrača, što dovodi do kritičnog dijela partije kada trebam donijeti važne odluke u svega nekoliko minuta. U tim momentima često izgledam veoma nervozno i sav sam uzbuđen, ali to je način na koje tijelo reaguje, dok sam duboko u sebi miran i veoma precizno računam nastale varijante, pa su često moji protivnici ti koji u mojoj vremenskoj oskudici griješe a ja veoma brzo koristim iste greške.

Oba navedena primjera su takođe korisna u svakodnevnom životu, a posebno u pozivu koji sam izabrao na Slobomir P Univerzitetu kao budući menadžer.

Sa ponosom mogu reći da sam svojim radom i istraživanjem unaprijedio i šahovsku teoriju, a sa svojim novostima i analizama koje sam tek jednim malim dijelom uspio do sada primjeniti u praksi izrastao u vrhunskog, renomiranog igrača čiji rad poštuju moje kolege. Posljednjih nekoliko godina sam bio izvještač u šahovskim časopisima kao što su njemački časopis "Rochade", srbijanski časopisi "Šahovski žurnal" i "Moderni šah". Od 1999. godine, kada je izašla moja prva partija u "Šahovskom informatoru", dopisnik sam ovog svjetskog glasila. Danas sam pred vama u ulozi autora.

Izrazita mi je čast da svakim svojim uspjehom doprinosim i promociji našega grada, republike i države, jer u sredini u kojoj ste rođeni uvijek imate najviše navijača, prijatelja i ljudi koji su svim srcem uz vas.

Iskoristio bih priliku da zahvalim svojoj porodici na velikoj, nesebičnoj, bezrezervnoj i potpunoj podršci tokom moje dosadašnje karijere. Zahvaljujem se i svim sponzorima, prijateljima i navijačima koji su uz mene bili i zajedno sa mnom slavili moje uspjehe tokom proteklih 15 godina", zaključio je velemajstor Borki Predojević.

Obraćanjem velemajstora završeno je predstavljanje nove knjige, a slijedilo je obraćanje prisutnih.

Velemajstoru i porodici su čestitali jubilej i izrazili želju za daljim uspjesima Mirza Miralem ispred šahovskog kluba"Bosna, čiji je Borki član od 23. aprila 2003. godine, Slavko Škrebić, predsjednik Skupštine grada Teslića, i Slavoljub Petričević ispred osnovne škole "Vuk S. Karadžić", koju je Borki pohađao.

Poslije predstavljanja knjige, pročitana je pjesma napisana u čast velemajstora Borkija Predojevića. Pjesmu je čitala Medina Bešić, učenica 9/IV razreda osnovne škole "Vuk S. Karadžić", koja je ujedno i autorka ovog djela.

Službeni dio programa je završen monodramom "Sokratova odbrana i smrt" pshiloga Miloša Milićevića iz Doboja, člana amaterskog umjetničkog društva iz Teslića i člana ekipe koja je zajedno sa velemajstorom ostvarila projekat "Borki Predojević - velemajstor u periodu od 2000-2004. godine".

Druženje je nastavljeno uz koktel i šahovski meč, a da bi gosti u potpunosti uživali pobrinula se slastičarna "Đekić", koja je priredila tortu, i učenici i osoblje srednje škole "Jovan Dučić". Tokom cijelog programa publika je mogla uživati razgledajući izložbu koja je sadržavala pehare, medalje, suvenire, časopise i ostali arhivski materijal prikupljen u dosadašnjoj karijeri velemajstora.

Mr Borislav Predojević