U kampanji Anatolija Karpova za predsjednika FIDE značajnu ulogu ima Alisa Marić, višestruki reprezentativac Srbije, treća šahistkinja svijeta u posljednjoj dekadi 20. vijeka, dobitnik mnogih sportskih i društvenih priznanja.

Ukoliko krajem septembra u Hanti-Mansijsku, na Kongresu FIDE, bivši svjetski prvak dobije više glasova od protivkandidata Kirsana Iljumžinova, Alisa Marić će svojoj bogatoj karijeri dodati i zvanje potpredsjednika Svjetske šahovske federacije.

Njena kandidatura svakako predstavlja priznanje ne samo onome što je ona lično uradila na polju šaha već i ulozi zemalja sa prostora bivše Jugoslavije u svjetskim šahovskim okvirima.

Prof. dr Alisa Marić je zaposlena na Megatrend univerzitetu u Beogradu, na Fakultetu za kulturu i medije, ali je trenutno preokupirana kampanjom, zbog čega je otkazala i učešće u olimpijskom timu Srbije.

Poslije simultanke održane u Banjaluci, Marićeva je za posjetioce sajta govorila o kampanji, medijima, Karpovu i Kasparovu...

Kakav je utisak nakon odigrane simultanke?

MARIĆ: Devojčice sa kojima sam igrala na 14 tabli pokazale su zavidno znanje. Vidi se da znaju teoriju, da idu u šahovske škole. Naterale su me da igram ozbiljno, a rezultat toga su dva remija.

Zašto šaha nema u medijima?

MARIĆ: Postoji više razloga zašto je to tako. Kao prvo, nedostaju entuzijasti i novinari zainteresovani da "guraju" šah. Važniji razlog je što nema rezultata koji bi mogli da zaintrigiraju široku javnost. Kad god ima rezultata ima i onih koji će ih medijski pratiti. Najbolji primer je tenis, koji se poslednjih godina izborio za, recimo, dve strane u "Sportskom žurnalu".

U Srbiji postoji inicijativa da se šah prebaci u nižu kategoriju sporta.

MARIĆ: Kategorizacija sportova pokazala se kao veliki problem. Postoji sedam kategorija, pri čemu je šah bio u drugoj kategoriji. Po nekom novom sistemu, sada je prebačen u šestu, kategoriju misaonih igara, zajedno sa bridžom i goom.

Šta je to što ljude tjera da se sa nipodoštavanjem odnose prema šahu?

MARIĆ: "Problem" je što ni drugi sportisti ne gledaju na šah kao na sportsku disciplinu. Međutim, prepoznaje se uloga šaha kao odlično pomoćno sredstvo u obrazovanju, razvoju memorije i koncentracije. Vaspitna uloga šaha se, dakle, priznaje, ali nama je bitna i ta sportska komponenta. U šahu imamo sve što sport čini sportom: pravilnike, sudije, takmičare, sistem vrednovanja rezultata...

Svijet je 1972. bio podijeljen na dva tabora, navijače Fišera i Spaskog. Uslijedila je 1985, vrijeme kada su igrali Karpov i Kasparov.

MARIĆ: Ne zaboravite meč Karpov - Korčnoj, 1978. godine, na Filipinima.

Nakon dužeg vremena svijet je ponovo podijeljen, ovog puta ne zbog nekog meča već zbog izbora za predsjednika FIDE.

MARIĆ: Prvi put se pojavio ozbiljan protivkandidat Kirsanu Iljumžinovu, a još interesantnije je to što se Anatolij Karpov ujedinio u toj borbi s Garijem Kasparovom. Reč je možda o dva najzvučnija imena u istoriji šaha, uz Aleksandra Aljehina ili nekog drugog, zavisno od afiniteta onog ko pravi listu najboljih. Oni mogu da privuku pažnju medija, sponzora, kao što su to ranije radili svojim mečevima. Mislim da je za šah odlično što su našli "zajednički jezik". Njihova saradnja i želja da se nešto uradi, promeni, može da doprinese boljim vremenima za šahiste. Oni su već sada obezbedili sredstva od sponzora sa Zapada, što dovoljno govori o njihovoj snazi. Njihova je želja da šah postane inetersantan sponzorima. S druge strane, sadašnji predsednik FIDE ne radi na taj način. On obezbeđuje sredstva iz svojih fondova.

Ranije su turniri igrani u velikim gradovima, danas se igraju u selima, rečeno je u ovoj kampanji.

MARIĆ: Šah se igrao u Moskvi, Njujorku, Leonu, Sevilji... Svugde je bilo puno publike. Danas nije tako.

S obzirom na izjavu Kasparova da ga je Sarajevo izdalo i da bošnjački predstavnici u Šahovskoj uniji BiH razmišljaju o prošlosti, a ne o budućnosti, mislite li da je gostovanje Kasparova u Beogradu i Banjaluci izvjesno?

MARIĆ: U Sibiru će glasati 165 zemalja tako da nije realno očekivati da će presuditi glas Bosne i Hercegovine. Očekujem veću razliku u korist Karpova. Sve zemlje sa prostora bivše Jugoslavije su podržale Karpova, osim BiH, za sada, ali je još značajnije što su velike šahovske sile podržale njegovu kandidaturu. I šahisti su za Karpova. Srbija i BiH su zemlje sa dugom šahovskom tradicijom, pa bi u najmanju ruku bilo čudno da ne podržavaju šahovske legende. Što se tiče istovremenog dolaska u Banjaluku, moram reći da su izbori već za mesec dana, pa Kasparov i Karpov nemaju taj luksuz da zajedno posećuju određena mesta. Njihov dolazak u Beograd takođe bi bila senzacija. Ja imam obećanje Kasparova da će, u slučaju Karpovljeve pobede, sigurno doći u glavni grad Srbije. Što da ne, to bi se moglo desiti i u Banjaluci.

Šta bi Karpov tačno uradio za šah na prostoru bivše Jugoslavije?

MARIĆ: Javnost zna za fond u kojem se trenutno nalazi 300.000 dolara. Plan još nije razrađen do detalja, ali će samo od ponuđenih projekata zavisiti kako će se sredstva raspoređivati.