| Sarajevo: Prvo stoljeće šaha |
|
|
|
| Written by Administrator | |||
| Monday, 13 April 2009 15:21 | |||
|
U posljednje vrijeme došlo je do polemike među sarajevskim šahistima o tome koliko je star Sarajevski šahovski klub (SŠK). Zahvaljujući prijateljima u Zagrebu, u prvom redu dr Pelehu, povjesničaru šaha, i vlastitoj dokumentaciji pokušaću "baciti" nešto više svjetla na ovu temu.
Izgleda da je šahovski život u Sarajevu počeo nešto ranije nego u ostalim bosanskim mjestima. Tako zagrebačke "Novosti" iz 1923. godine kažu da su do tada odigrana tri turnira u Sarajevu i to: prvi prije rata, drugi 1915. (trijumf Tončija Krespija), a na trećem, 1923. godine pobijedio je ponovo Krespi sa samo jednim remijem. Zagrebački "Jutarnji list" je nešto precizniji i kaže da je na prvom turniru 1904. pobijedio V. Zvibak, dok je 1909. godine prvi bio C. Krajnz sa 100 posto osvojenih poena. Nastupilo je 19 igrača. Nema podataka o tome da li je u pitanju bio organizirani klupski život. Značajan doprinos razvoja šaha u Sarajevu dao je dr prof. Lajoš, po naški Ljudevit, Astaloš (1889-1956). Bio je svjetski poznat igrač, učesnik mnogih međunarodnih turnira. Četiri puta je igrao za momčad Jugoslavije na Olimpijadama (prvi bh. olimpijac). Porijeklom Mađar, 1918. godine zatekao se u Mostaru, ženi se Srpkinjom N. Popović, a od 1921. godine radi kao profesor u sarajevskoj Gimnaziji. Godine 1934. prelazi u Zagreb, 1942. vraća se u Budimpeštu, gdje je umro 14 godina kasnije.
Ovaj poliglota govorio je njemački, francuski, engleski, grčki i, navodno, arapski. Pod njegovim vodstvom osniva se, vjerovatno 1921. ili 1922. godine, ŠK Vidmar u Sarajevu. Ime nije slučajno odobrano. Dr Vidmar je u to vrijeme bio svjetska klasa, a pored toga dva doktora su bili oštri rivali i veliki prijatelji (nekrolog koji je u biltenu "Mladost" Zagreb 1957. (broj 2) objavio dr Vidmar, nakon smrti dr Astaloša, spada u remek djela šahovske nekrologije). Interesantna je jedna anegdota, koju je ispričao dr Vidmar. Godine 1917. u "Neuer Wiener Schachclubu" sreo je u vojničkoj uniformi dr Astaloša. Stari znanci igrali su slobodne partije. "Usred neke partije opazio sam da sam upao u spretno postavljenu stupicu. U meni je planulo. Opsovao sam vrlo grubo, upotrebivši poznatu srpsku kletvu. Moje iznenađenje bilo je veliko kada je dr Astaloš digao svoje drage oči i rekao mi čistim srpsko-hrvatskim jezikom: 'Nemojte gospodine doktore ovako ružno da psujete.'" Kasnije, kaže dr Vidmar, bio sam iznenađen kad sam saznao da je u Sarajevu i da tamo igra šah sa svojim Bosancima. Odlaskom dr Astaloša u Zagreb izgleda da je šahovski klub Vidmar došao u krizu, pa je 1934. osnovan SŠK. To je potvrdio i Ozren Nedeljković u "Šahovskom almanahu". Sigurno je SŠK nastavio tamo gdje je ŠK Vidmar stao, jer vidimo iste igrače na turnirima od 1904. pa nadalje. Prostorije kluba bile su u Ulici kralja Tomislava 17 (Koševski podrum). Imalo je Sarajevo značajne aktivnosti, a to su klupski turniri, turniri pitomaca vojne škole, dva gostovanja Aljehina (+24=3-3 i +30=6-4)... Izgleda da se šah igrao i na drugim mjestima kao što je Jugoslovensko-ruska liga, stjecište ruskih emigranata. Sarajevo se našlo donekle izolirano, zbog slabih prometnih veza, od tada razvijenih šahovskih sredina (Slovenija, Hrvatska, Vojvodina, Beograd, sjeverozapadna Bosna), pa sarajevski šahisti nisu učestvovali na međuklupskim utakmicama za državno prvenstvo, ni na Nacionalnim amaterskim turnirima, niti su imali delegate na skupštinama Jugoslovenskog šahovskog saveza, kao što su činili klubovi iz Banjaluke, Tuzle, Gračanice, Broda, Prijedora, Zavidovića, Gradiške i Bosanskog Novog. Pogledajte tablice pojedinih klupskih turnira. 1924: Krajnz 9; R. Hajndl 8; Krespi 7,5; Goldstein 6; Hofener 5,5; F. Hajndl 3; Šnetrepl 2,5.1925: Krespi 10; R. Hajndl 8; Cveher 6,5; Petrović, Hofener i F. Hajndl 4; Goldstein 3,5.1930: Cveher 11; Solzberger (Zagrepčanin na odsluženju vojnog roka) i dr Oto Pravdić 9,5; Rikard Hajndl 8,5; Franja Hajndl i ing. Žuljić 7; Fazlagić 6,5; Albert Goldstein 6; Mesarić i Opava 4; Deronić 3; Tračio i Šnetrepl 1 (Sa ovog turnira je ostala zapisana partija Pravdić - Solzberger 0:1 (39), "Novosti" Zagreb, 5.4.1930, str. 12).1934: Valjavec 18; Lamperko 17,5; Šmigeljski 16; Diviš 15; Pokrovski 13,5; Možajkin 10,5; Najdonov i Gize 8,5; Gankijević 8; Nemuhin, Manojlov i Icković.1934/35: Cveher 22,5; Goldstein 20; Glanz 18; Valjavec 17,5; Altarac 16,5; Levinger 16; Šehtl i Milaković 14,5; Dragičević i Ungar 14; Berberović, Šmigeljski, ^olić, Mozaskin, Svara, Kolar...1938: Diviš, Ungar; Radojčić i Altarac 8; Šehtl 7; Šmigeljski 6; Prof. Gligić 5,5; Dr Glanz 5; Tomek i Primožić 3,5; Kraus 2,5; Mihajlović 1.Ibrahim KAPIĆavgust 2004. Klub činovnika U "Šahovskom glasniku" (april 1989.) objavljeno je da je šahovski klub u Sarajevu postojao 1892/3 i da su u njemu igrali Vitek, Engert, Kajetan i Librano. Sakupljali su se u kafani "Evropa".
O šahovskom klubu koji je osnovan početkom 20. stoljeća pisao je švedski (!) šahovski istoričar Bruno Basi ("Dopisni šah", br 7-8, Beograd 1951): "Tek 1904. godine osnovan je u glavnom gradu Bosne jedan zvaničan Šahovski klub pod pretsedništvom Kosmuca. Pod rukovodstvom A. Leksova održan je ovde prvi turnir i na njemu je pobedio V. Zvibak. Na drugom turniru 1909. godine prvi je bio C. Krajnz, koji je dobio svih 18 partija. U godini 1911. nalazi se na vodećem mestu tabele A.K. Haida sa 10,5 od 12 mogućih poena. Taj isti Haida uređivao je oko 1909. godine jedno vreme šahovske rubrike u listu 'Sarajewoer Tagblatt' (Sarajevski dnevni list). U vremenu oko 1912. godine pominje se i jedna partija dopisnog šaha odigrana između Sarajevskog šahovskog kluba i jednog austrijskog udruženja, ali o toku igre kao i o rezultatu meni na žalost nije ništa poznato." Sudeći po prezimenima, bio je to vjerovatno klub austrijskih činovnika i drugih službenika koji su doselili nakon okupacije, zaključuje "Šahovski glasnik".
|






