Prva liga Republike Srpske u šahu, koja se održava u Banji Vrućici, predstavlja zapravo kraj takmičarske sezone, tako da bi se već sada mogli izvesti određeni zaključci.

Bila je ovo možda najteža godina za banjalučki šah od 1926, kada je drevna igra zvanično zagospodarila u ovom gradu.

U Drugoj ligi RS pojavio se samo Zadis. Zbog nedostatka finansijskih sredstava ekipa je bila primorana da svakodnevno putuje u Mrkonjić Grad, ali je i pored toga uspjela da trijumfuje.

Uslijedila je Premijer liga BiH u Bihaću. Iz elitnog društva ispali su i Lauš u muškoj i Kaisa, šampion iz 2009, u ženskoj konkurenciji. Izgubili su premijerligaški status ne zato što su bili slabiji od konkurencije već... zbog neodlaska na takmičenje!

Kao da to nije bila dovoljna opomena, pa je i ŠK Banjaluka, dojučerašnji premijerligaš i nasljednik slavne tradicije ŠK Nikica Pavlić, otkazao učešće u Banji Vrućici, preselivši se na taj način u najniži rang.

Rukovodstva klubova, dakle, nisu uspjela da na vrijeme obezbijede sredstva bar za smještaj osnovnog sastava.

Jednim dijelom, krivica leži i u odluci Administrativne službe grada Banjaluka da u 2010. godini izdvoji samo 14.000 KM za rad osam klubova i gradskog saveza, koliko dobija, recimo, jedan klub u nekoj od "siromašnijih" opština. Da stvar bude tragičnija, ni ta sredstva nisu do sada prebačena u cjelokupnom iznosu.

Krivca takođe treba tražiti u nezainteresovanosti sponzora i resornog ministarstva, šahovskim radnicima koji ne shvataju da se lige, u cilju smanjenja troškova, moraju odigravati sistemom putovanja...

Šah jeste jeftin sport, što se pogotovo ogleda u mlađim uzrastima. Međutim, jedino je Centar za unapređenje i razvoj šaha "Gambit" u 2010. godini uspio da odvede djecu na sva značajna, službena i neslužbena takmičenja. Nažalost, suma od oko 1.600 KM ovog puta bila je previsoka, tako da su i mladi "gambitovci" prevaljivali po 180 kilometara dnevno, u oba smjera, da bi nastupali u Prvoj ligi RS za omladince.

Ohrabruje činjenica da su se među omladincima pojavile još dvije banjalučke ekipe, Kaisa i Lauš, a boje Lauša brane i pripadnice ljepšeg pola.

Samo njihovo pojavljivanje, moglo bi se slobodno reći, najveća je pobjeda, koja daje izvjesnu nadu u oporavak banjalučkog šaha.

(Tekst je objavljen 11. avgusta u banjalučkom "Glasu Srpske")