U ovako teškoj i neizglednoj situaciji za bh. šah, za koju su odgovorni prvenstveno oni koji rukovode šahovskim institucijama Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, a zatim i sami šahisti, nije uputno pisati u negativnom smislu o drevnoj igri i dalje otežavati postojeće stanje. Međutim, u ovom slučaju, na tekst potpredsjednika Šahovske Unije Bosne i Hercegovine, gospodina Željka Boguta, neophodno je odgovoriti vjerodostojno i krajnje istinito.

Ne bih se mogao pomiriti iznošenjem njegove "istine", kao ni "iskrenim obavještavanjem javnosti".

Prvo ću iznijeti činjenice po pitanju višegodišnjih dugova Unije prema meni, ali i ostalim reprezentativcima.

Krajem januara 2010. godine gospodin Bogut me kontaktirao sa željom da nastupim na pojedinačnom prvenstvu Bosne i Hercegovine. Na moje pitanje o uslovima koje mi Unija može ponuditi za moj nastup na prvenstvu (u slučaju nastupa bio bih favorit, a s obzirom da od strane Unije nemam stipendiju niti bilo kakav drugi vid finansiranja tokom cijele godine, pitao sam za sredstva koja mogu dobiti za svoj nastup), Vi ste mi saopštili da je Unija voljna isplatiti svoj dug prema meni koji datira iz novembra 2008. godine i vezan je za Olimpijadu u Drezdenu na kojoj sam nastupio.

Ovo sam shvatio kao ucjenu jer je uslovljavanje isplate duga prema meni nastupom na pojedinačnom prvenstvu Bosne i Hercegovine upravo to.

Da li je ovo korektan odnos prema reprezentativcu?

Na prvenstvu nisam nastupio tako da je dug Unije sa gore navedene Olimpijade i dalje ostao do početka Olimpijade 2010. godine.

Nakon toga, nekoliko mjeseci me niko od čelnika Unije nije ni kontaktirao, jer za rješavanje dugova prema igračima nije bilo vremena od mnogobrojnih vlastitih obaveza.

Sljedeći poziv bio je vezan za nastup na Olimpijadi u Hanti-Mansijsku. Gospodin Bogut je obećao regulisanje prethodnih dugova iz 2008. godine i honorara za nastup na Olimpijadi 2010. godine, koji će biti isplaćeni prije odlaska na predstojeću Olimpijadu. Pristao sam na uslove koje ste mi ponudili u ime Unije.

Vrijeme je prolazilo, a ja sam provjeravao da li su obećana sredstva uplaćena. Naravno, ništa nije bilo regulisano u međuvremenu.

Dana 31.8.2010. upućen mi je e-mail u kojem Unija traži broj računa na koji bi mi mogla uplatiti data sredstva. Ovo me je veoma obradovalo, jer sam smatrao da će sve biti regulisano u sljedećih dan-dva, te da će nakon četiri godine dugovanja prema meni (dugovanja su počela 2004. mojim prvim nastupom na Olimpijadi u Kalviji) stvari krenuti na bolje. Međutim, prevario sam se. Obećana sredstva i dalje nisu dolazila.

Zbog toga sam 5.9.2010. uputio dopis u kojem sam ponovo opomenuo čelne ljude Unije na njihova dugovanja prema šahistima. Nikada nisam dobio pisani odgovor na upućeni dopis.

Sljedeći razgovor sam ponovo obavio sa gospodinom Bogutom, koji mi je saopštio da sredstva koja je Unija obećala isplatiti do početka Olimpijade neće biti isplaćena u potpunosti, ali da će se pokriti troškovi prethodnog duga iz 2008. godine, te da će igrači dobiti dio honorara za svoj nastup na Olimpijadi 2010. godine. Ovakvim pristupom ste pogazili dato obećanje u prethodnim razgovorima i ne možete kazati da to nije prevara.

U istom razgovoru ste obećali isplatu ostatka honorara do polovine Olimpijade (26.9.2010), a to ste nam još jednom potvrdili na aerodromu u Pragu. Između ostalog, spomenuli ste da ćete u krajnjem slučaju ponovo uzeti kredit kako bi ispunili data obećanja.

Igrači nisu imali izlaz u ovoj situaciji nego sačekati Vaš dolazak na Olimpijadu. Pojavili ste se na Olimpijadi, ali niste regulisali obećane obaveze, niste ni posljednju opciju sa dizanjem kredita za isplatu sredstava realizovali, te ste još jednom pogazili dato obećanje.

Čak šta više, niste se ni obratili svim igračima i iznijeli razloge neispunjena datih obećanja, nego sam od kolega saznao da je sljedeći rok kada ćete riješiti preostala dugovanja 15.10.2010. I opet ste pogazili svoje obećanje.

Prema onome što piše u Vašem reagovanju na moj osvrt na Olimpijadu u Hanti-Mansijsku: "... ne imati strpljena za isplatu, iako se ovaj put radi o samo mjesec dana od datog obećanja...", podsjećam da ste prvi put obećali isplatu prije odlaska na Olimpijadu, a Vaše posljednje obećanje je isplata do sredine oktobra.

Vašim citatom: "Zbog nagomilanih troškova nismo uspjeli u potpunosti zatvoriti finansijsku konstrukciju za Olimpijadu, a prednje se planira početkom dvanaestog mjeseca tekuće godine", dali ste novo obećanje. Isplata dugova više nije do 15.10.2010, nego je sada pomjerena za početak decembra, tako da ste i prethodno obećanje, treće u vezi isplate ostatka honorara, pogazili.

Dugovanja Unije prema meni kao stalnom reprezentativcu traju već šest godina. Dug sa Olimpijade u Kalviji 2004. godine je pokriven na Olimpijadi 2006. godine, gdje je isplaćeno i pola honorara za nastup u Torinu, čime se stvorio novi dug prema šahistima. Scenario se ponovio i prije odlaska na Olimpijadu u Drezdenu 2008. godine, a sada ste isto to, u ime Unije, učinili za Olimpijadu u Hanti-Mansijsku.

Do kada će Unija nastaviti sa ovakvim prevarama prema šahistima?

Isplatu honorara prije nastupa za prethodne Olimpijade obećavali su mi različiti čelnici Unije, a za proteklu Olimpijadu u Hanti-Mansijsku Vi ste bili "čovjek od riječi", koji je obećao korektan odnos i regulisanje sredstava prema dogovoru. Međutim, i Vi, kao i prethodnici, niste to ostvarili.

To što ste bili žirant za kredit od 25.000 KM za odlazak reprezentacije na takmičenje u Novi Sad, Vaš je problem. Možete uzimati kredita koliko hoćete i biti žirant kome hoćete, ali je nesumnjiva činjenica da ste ga uzeli namjenski, jer ste Vi igrali treću ploču za reprezentaciju Bosne i Hercegovine u Novom Sadu.

Da Vam iskreno kažem, troškovi nisu neizbježni; oni ovise o Vašoj odluci. Za slanje tima koji nije bio u najjačem sastavu (Ivan Sokolov, Predrag Nikolić, Ibro Šarić i ja nismo igrali) niste odgovarali, niti se pravdali ikome, a sada govorite kako ja pravdam svoje rezultate. Lično nemam nikakvu potrebu niti mi pada na pamet da se pravdam Vama koji niste ispunili svoja obećanja. Moji rezultati nikada nisu ovisili o Vama, jer na moj šahovski razvoj niste imali nikakav uticaj.

Gospodine Bogut, ja sam, kao i ostali reprezentativci, šahovski profesionalac i živim od sredstava koje zaradim svojim znanjem, radom i igranjem šaha. Prirodno je da kritikujem i opominjem one koji svoje obaveze ne izvršavaju, jer ukoliko je bolje šahistima i ukoliko šahisti imaju bolji status, bolje je i meni kao njihovom kolegi, manje je nesporazuma među nama i biće manje ovakvih pisanja.

Takođe, problemi oko obezbjeđivanja viza i ove godine su na isti način opteretili šahiste. Morao sam putovati šestog i osmog septembra po 400 kilometara dnevno, što je uzrokovano nepripremljenošću dokumenata od strane odgovornih ljudi iz Unije. Da li to spada u dobru organizovanost Unije, kako Vi navodite?

Nisam, potom, bio upoznat sa satnicom za putovanje na Olimpijadu jer me nijedan predstavnik Unije zvanično nije obavijestio o tome. Od kolega šahista sam na sam dan putovanja, 18.9.2010. godine (samo mi je datum bio poznat), saznao da se putuje u 16 časova.

Za vrijeme trajanja turnira "Sjećanje na Damira Rašića" gospodin Boris Budimir mi je saopštio da će gospodin Bogut kasniti zbog organizacije turnira u Širokom Brijegu i bolesti Aleksandre Dimitrijević koja putuje na Olimpijadu, te da je naredni termin za odlazak oko 20 časova.

Mjesto okupljanja nije bilo prethodno dogovoreno, ali smo se svi sastali u prostorijama ŠK Bosna u 19.30. Sada je već evidentno kašnjenje, da bi nam oko 21 čas bilo saopšteno da je gospodin Bogut pred Sarajevom, ali da je bolestan i da će se odmoriti, te doći u klub do ponoći.

S obzirom da je gospodin Bogut bolestan, pravi se novi plan odlaska, koji nam saopštava gospodin Sead Demirović (koji je i sam iznenađen našim neodlaskom na put). Sada bi nas trebala voziti dva vozača svojim automobilima. Unija nema dovoljno sredstava da ih plati, te se od igrača traže sredstva, prvo u visini od 600 EUR, a zatim 800 EUR, kako bi se pokrili troškovi odlaska reprezentacije do Praga.

U ovom trenutku od šahista se potražuju novci, a Unija im već duguje ostatak honorara za predstojeću Olimpijadu!

Ko je u ovoj komediji apsurda lud!?

Šahisti organizovano odbijaju plaćanje. Gospodin Bogut je ozdravio u međuvremenu i pojavljuje se jedan sat iza ponoći, sada već narednog dana, tj. 19.09.2010.

Da li se svi ovi događaji, od 16.00 pa do 01.00 narednog dana, mogu nazvati ozbilljnom organizacijom?

Što se tiče rečenice: "Spominjati vožnju kombijem do Praga kao nešto neorganizirano je smiješno, jer veliki dio reprezentacija putuje tako", provjerom je utvrđeno da su šahovske reprezentacije država u okruženju: Srbije, Hrvatske, Makedonije i Crne Gore, putovale avionom, pa je Vaš navod da je većina reprezentacija prevožena kombijem do Praga apsolutno netačan.

Postavlja se sada pitanje da li je iko trebao posumnjati u bolest gospodina Boguta, kako Vi sumnjate u moju, gospodine Bogut!? Samo da navedem da imam vjerodostojne papire ljekara okružne bolnice u Hanti-Mansijsku u koju sam sanitetom upućen na pretrage od strane turnirskog ljekara.

Dalje, možemo se upitati kako je gospodin Bogut tako brzo ozdravio ili zašto je pristao da bolestan vozi od Sarajeva do Praga i stavi na kocku živote članova bh. reprezentacije?!

Potpuno druga strana ove priče su navedene činjenice gospodina Boguta o radu Šahovske Unije. Spominju se samo problemi, ali prema mom shvatanju ljudi koji upravljaju Unijom i rade u Uniji dužni su da svojim djelovanjem, stečenim statusom u društvu i radom ostvare funkcionisanje Unije kao krovne institucije bh. šaha, koja će putem korektnog odnosa prema šahistima podsticati razvoj šaha i stvarati nove generacije.

Godinama ne postoji dovoljna količina sredstava za finansiranje šahista, a svojim djelovanjem Unija nije stvorila nijedno novo zvučno ime u bh. šahu. Mlade snage koje su se pojavile (Denis Kadrić i Sara Jaćimović) su prije svega ostvarili rezultate zahvaljujući svojim porodicama, a od Unije dobijaju malo ili gotovo ništa.

Ista situacija je bila i u mom šahovskom razvoju, gdje ne bih ništa ostvario da nije bilo pomoći mojih roditelja i šahovskog kluba Bosna.

Ako se neko pita šta dobijaju članovi Upravnog odbora, pored rukovodeće pozicije i statusa, mora znati da dobijaju i priliku da prisustvuju svim takmičenjima koji se organizuju u Bosni i Hercegovini, evropskim prvenstvima, svjetskim prvenstvima, olimpijadama, a proširuju saradnju i sa drugim državama.

To i danas ostvaruju, njihova prava se upražnjavaju i na njima se potencira, dok je njihova odgovornost prema šahistima koju imaju na datim pozicijama od sekundarnog značaja.

Iz svih dosadašnjih saznanja može se vidjeti da je gospodin Bogut potpredsjednik Šahovske Unije Bosne i Hercegovine, selektor muške reprezentacije, aktivni šahista, delegat Bosne i Hercegovine na Kongresu FIDE, u stalnom radnom odnosu i, na kraju, vozač. Postavlja se pitanje koje od ovih nabrojanih poslova gospodin Bogut korektno i na dobro svih može odraditi!? Očigledno ih je malo.

Gospodin Bogut je odigrao 53 rejtingovane partije u ovoj godini, pa se postavlja i pitanje da li je on aktivni igrač ili mu svi ti turniri predstavljaju dobar besplatan godišnji odmor i rekreaciju!?

Gospodine Bogut, jednog trenutka ušli ste u moju privatnost (citiram: "Poštovani velemajstore, da je bilo manje zabave i alkohola, siguran sam da bi rezultat muške reprezentacije bio bolji"). Da bi neko komentarisao nečiju privatnost, njegova privatnost bi u prvom redu morala biti besprijekorno i kristalno čista. To u slučaju sa Vama, gospodine Bogut, nikako nije.

Velemajstor Borki Predojević