Izgleda da se konačno približava vrijeme kada će rukovodstvo Šahovske unije (ŠU) BiH morati, ne samo šahistima već i javnosti, da položi račune za svoj (ne)rad u proteklih desetak godina.

Svakodnevne jadikovke kako šira društvena zajednica ne mari za drevnu igru moraju se protumačiti samo kao njihovo priznanje nesposobnosti i nemogućnosti da provire iznad taraba koje su sami podigli.

Kako drugačije protumačiti nego jalovošću činjenicu da sadašnje rukovodstvo ne može da obezbijedi godišnji priliv u budžetu veći od 10.000 KM (ovdje ne treba uračunavati kotizacije za učešće na raznim službenim takmičenjima), sredstva koja svaki ozbiljniji klub u ovoj zemlji ima?! Kako drugačije protumačiti nego neozbiljnošću da se niko od šahovskih radnika, osim Željka Boguta kao potpredsjednika ŠUBiH, nije oglasio povodom plasmana naše reprezentacije na Olimpijadi u Hanti-Mansijsku, najlošijeg do sada.

Da je više ozbiljnosti, ne bi se desilo da Upravni odbor ŠUBiH 2009. godine, nakon oštrih tekstova u banjalučkim "Nezavisnim novinama", kako sam saznao iz pouzdanih izvora, odluči da ubuduće ne treba uopšte reagovati već pustiti da "karavani prolaze". Išlo se čak dotle da je usmeno zabranjivano davanje informacija sa Premijer lige u Banji Vrućici autoru ovog sajta, mada je ovo bilo jedino mjesto na kojem su se ljubitelji šaha iz cijelog svijeta mogli informisati o rezultatima.

Zbog koga se onda organizuju takmičenja; za predstavnike Unije i tri saveza koji pokupe sve dnevnice i besplatne pansione ili za igrače i klubove?

Ako se rezultati, pa čak i čitava takmičenja "kriju" od javnosti kako neko može očekivati da ta javnost ima razumijevanja za finansijske potrebe Unije?

O lošem stanju u bh. šahu progovorili su i velemajstori Borki Predojević i Bojan Kurajica. Predojević je svoja zapažanja objavio na ovom sajtu u dva navrata, a o utiscima našeg drugog olimpijca saznalo se više u sarajevskom "Oslobođenju".

"Ovakvo njihovo (UO ŠUBiH, prim. aut.) ponašanje postaje sindrom. Moja iskustva su prilično negativna; uvijek obećanja, a na kraju skromno ili ništa. Tako je bilo i za Torino i za Drezden i sada, za Hanti-Mansijsk. Ponižavajuće. Ti, krucijalni problemi mogli bi se riješiti ako bi naši lideri na vrijeme poduzimali korake za obezbjeđenje potrebnih sredstava. Zbog toga se od posljednjih 5-6 evropskih prvenstava išlo samo prošle godine u Novi Sad, sa slabom postavom (Emir Dizdarević, Željko Bogut, Dalibor Stojanović i Ivan Galić), ali s navrat-nanos podignutim kreditom, koji je vraćen tek nedavno. Ne želim nikoga osobno prozivati, ali očigledno je da u radu Unije nešto ne štima. Isti pojedinci i dalje kormilare našim brodom, koji sve dublje tone", upozorio je Kurajica.

Slična iskustva prenosi i Nijaz Kadrić, otac talentovanog Denisa (15), koji je već ispunio tri norme za intera i koji je na nedavno završenom svjetskom prvenstvu za kadete u Grčkoj pola turnira odigrao sa slomljenom rukom!

"Denis je ipak odigrao šampionat do kraja, sakupivši šest i po poena iz 11 partija. Diobom 26. mjesta moramo biti zadovoljni mada smo prije takmičenja priželjkivali plasman među 15 najboljih. Međutim, nisam zadovoljan načinom organizacije putovanja i boravka. Od svega su napravili ekskurziju, a da bi skinuli odgovornost sa sebe proturili su priču da djeca piju alkohol! Od djece su, umjesto da ih treniraju i pomognu im, uzimali podatke ko šta igra. Baš zbog toga moj sin nije htio da komunicira s vođom puta u vezi šaha", objašnjava Nijaz Kadrić i dodaje: "Rukovodstvo Unije je za mog sina najveći neprijatelj! To moram javno reći. Ljudi koji vode Uniju u Denisu vide prijetnju. Zato su ga i preskočili za Olimpijadu."

U njegovom šahovskom razvoju očekivao je pomoć od države, Unije ili kluba.

"Grupa ljudi u bh. šahu gleda samo svoje sitne interese. Ako bih se prilagodio njihovom radu odmogao bih vlastitom djetetu. Koliko budu htjeli da plate, toliko će biti i muzike", kategoričan je naš sagovornik.

Ističe da "ljudima u Uniji" i Borki Predojević smeta.

"Počele su čak da kruže priče da je Borki limitiran, da igra plašljiv šah. Njima ništa ne znači što je Borki bio među 100 igrača na svijetu, što je trenutno 123. i što ima rejting o kojem oni mogu samo da sanjaju. Njima svane kada Borki na nešto ne pristane. Znam da će ista priča biti za moje dijete", zaključio je Nijaz Kadrić.

O odnosima unutar Šahovske unije BiH odlučio je da progovori i Kemal Osmanović, koji je na Olimpijadi u Hanti-Mansijsku bio u svojstvu člana Izvršnog odbora FIDE u koji je izabran na Olimpijadi 2006. u Torinu, za period od 4 godine. Mnogo prije početka Olimpijade u Hanti-Mansijsku otkazao je mjesto kapitena ženske reprezentacije iz, kako kaže, principijelnih razloga. Precizira da njegov put nije koštao ni pfeninga budžet Šahovske unije BiH..

"Potpuno se slažem sa komentarom velemajstora Predojevića. Htio bih dodati par stvari o ponašanju 'kapitena' i delegata, gospodina Boguta na Olimpijadi u Hanti-Mansijsku. Netom što je došao napao je mene i predsjednika ŠUBIH, Seada Demirovića, govoreći da će ga (Seada) dati uhapsiti kad se vrati u Sarajevo, i to zato što je dao punomoć Ali Nihatu Jazićiju na osnovu jednoglasne podrške Šahovske unije BiH u vezi nedavnih izbora! Svojim djelovanjem Željko Bogut je u potpunosti poremetio sve odnose sa Turskim šahovskim savezom", navodi Osmanović i dodaje: "Na Kongresu FIDE je bio samo kad je trebalo glasati suprotno odluci Upravnog odbora Šahovske unije BiH, za koju je prethodno glasao na sjednici održanoj 8.7.2010. u Sarajevu. U pola rada Kongresa vratio se, te nije prisustvovao glasanju koje se ticalo izbora Ivana Sokolova i domaćina Olimpijade 2014. godine. Dugo godina sam prisutan u šahovskom životu naše zemlje i poznato mi je kroz kakve smo probleme prolazili prilikom svakog odlaska na svjetska takmičenja ali ovakav brutalan odnos 'potpredsjednika', 'kapitena' i 'delegata' prema krovnom savezu (Uniji) i njenom predsjedniku prelazi svaku granicu ne samo lijepog ponašanja nego i kućnog odgoja."

U svjetlu svih ovih izjava, očigledno je da treba razmisliti o tome može li se uopšte, i na koji način, glomazna i neefikasna organizaciona struktura od koje je satkana Šahovska unija BiH učiniti djelotvornom.

Ovakvom stanju nije kumovao jedan čovjek ili jedan od saveza. Katastrofalnom rezultatu na Olimpijadi u Sibiru godinama je trasiran put, oivičen lažima, prijetnjama, vrijeđanjima, stvaranjem klanova na kratke staze, dugovanjima, omalovažavanjem tuđeg mišljenja...

Svima koji su drugačije mislili tokom proteklih deset godina lijepljene su različite etikete, nisu pozivani da sude ili igraju, stavljani su u neravnopravni položaj u odnosu na druge...

Unija je, treba jasno i glasno reći, zavapiti ako treba, korištena uglavnom kao polazna tačka za ispunjenje ličnih ambicija, kako na, tako i oko šahovske table. Sve više je počela da liči na utovljenu troglavu aždaju kojoj svaka glava gleda na drugu stranu svijeta.

Tek povremeno uočavani su zajednički interesi, ali tada je rađeno kampanjski, neplanski, amaterski, od slučaja do slučaja. Zato je, između ostalog, i podignut kredit, koji je na kraju otplatio Ali Nihat Jazići, predsjednik Turske šahovske federacije.

S obzirom da je Jazići izgubio na izborima, kome ćemo sutra prodati muda za bubrege? Postoji li konkretan plan namicanja sredstava za 2011. godinu, neopterećen listom želja? Postoji li dugoročni plan kako podići ugled šahu i kako otvoriti državnu riznicu?

Odgovore na ova pitanja iluzorno je tražiti od sadašnjeg rukovodstva Šahovske unije BiH.