Naslov knjige "Školska šahovska epidemija" vrlo je zanimljiv jer se može shvatiti i u pozitivnom i u negativnom kontekstu. No, čim se malo dublje zaroni u knjigu, postaje jasno da je riječ o kritičkom osvrtu na stanje šaha u hrvatskim školama, a kako autor dolazi iz Zagreba, kritika je prije svega upućena situaciji u tom gradu.

Prva tri teksta, koja potpisuje Vlado Karagić, na poetski su način ispričane priče o jednoj školi, odnosno jednom učitelju kojemu je u Zagrebu možda i najviše stalo da sva djeca, koju to veseli, mogu igrati šah i učiti kako to činiti.

Spomenuti učitelj, ujedno i autor ove knjige, Željko Brdal, zabrinuto se pita je li je u Zagrebu i Hrvatskoj došlo do "šahocida" u osnovnim školama. Ako bi se kao izdvojeni primjer uzela I. OŠ Dugave u Novom Zagrebu, odgovor bi zasigurno bio negativan. Problem je, međutim, u tome što nijedna druga škola osim ove ne potiče masovnost bavljenja šahom, niti u praksi provodi organizaciju učeničkih turnira na kojima mogu sudjelovati i početnici i napredni.

Autor knjige kroz Mikronis kup daje odličan primjer spoja sponzorskog interesa i popularizacije šaha među učenicima. Naime, otkad je Zagrebački sportski savez ukinuo šahovske škole u osnovnim školama, šah je u Zagrebu vezan za pojedine entuzijaste, koji inače rade kao učitelji.

Autorovo osobno iskustvo govori u prilog šahu ne samo kao igri, nego i kao odgojno-obrazovnom sredstvu koje kod djece razvija upornost, odgovornost, objektivnost, marljivost, kolegijalnost i mnoge druge pozitivne osobine. Otuda proizlazi osobito zanimljiv dio knjige u kojem se objašnjava kako se šah može primijeniti u nastavi u gotovo svim predmetima na maštovit način i uz fleksibilan pristup učitelja.

I sama se bavim učenjem mlađih uzrasta šahu te mogu potvrditi ove ocjene, a kako naši primjeri ne bi ostali usamljeni, želim ih potkrijepiti rezultatima svog diplomskog rada "Vzgojne in izobraževalne razsežnosti šahovske igre", što u slobodnom prijevodu znači: "Odgojne i obrazovne funkcije šahovske igre".

U radu sam, između ostalog, anketirala 50 slovenskih šahista i 50 roditelja čija djeca igraju šah, te došla do zaključka da su i jedni i drugi posve svjesni da šah, uz to što je igra, ima i odgojno-obrazovnu ulogu. Prava potvrda za to bilo je mišljenje roditelja, jer roditelj je onaj koji najbolje poznaje svoje dijete prateći njegov razvoj i napredak.

U knjizi "Školska šahovska epidemija" ima i pozitivnih primjera koji ukazuju na to da postoje ljudi koji nastoje učiniti neki pomak na tom području, premda najčešće ostaju usamljeni.

Opisana je i praksa nekih država u regiji, pa se navodi da je u Sloveniji i Srbiji šah odnedavno postao izbornim predmetom u osnovnoj školi, te ustvrđuje da šahovska situacija u Crnoj Gori i BiH izgleda više obećavajuća nego u Hrvatskoj.

Treba spomenuti i završni dio knjige u kojem se nalaze prijevodi uputa šahovskih programa Fritz i Chessbase, što je veliki doprinos većoj i boljoj uporabi tih programa u šahovskom treningu mladih šahista.

Teško je na kraju ne složiti se s glavnom poantom knjige, a to je da veliki broj djece zainteresirane za šah i uključene u njegovo učenje pruža višestruke razloge za zadovoljstvo. Najvažnije je da djeca mogu dobiti puno za daljnji život igrajući šah, a šah zbog većeg broja djece ima pravo očekivati i više novih majstora.

Ana Biti

Autor:
Željko Brdal

Cijena: 80 kuna

Troškovi slanja pouzećem oko 20 kuna

Za sve avansne uplate od minimalno 120 kuna imate besplatnu dostavu.

Narudžbe: This e-mail address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it , www.dejan.hr, +385 98 84 54 13