Redakcija beogradskog "Šahovskog informatora" ne zadovoljava se učinjenim u protekle četiri decenije, pa je svojim čitaocima priredila nova, prijatna iznenađenja.

Već na prvim stranicama njihovog najreprezentativnijeg djela, "krštenim" pod istim imenom, uočljiv je pomak nabolje, jer je uz partiju s najvažnijom teorijskom novošću dat i detaljan pregled primjenjene varijante u Ruskoj odbrani.

Možda neko neće biti zadovoljan brojem izabranih dvoboja igranih u posljednjem kvartalu 2008. godine (299, uz 317 fragmenata) ali će, u vrijeme kada se teorija mijenja brzinom svjetlosti, zasigurno provesti mnogo vremena uz 60 strana dodatnih temeljnih analiza Sicilijanske odbrane (B33), Karo-Kana (B12) i Slavenske odbrane (D12 i D17).

Analize su, naravno, inicirane viđenim na superturnirima u Španiji, Kini i Jermeniji, šampionatima Rusije, Mađarske, Španije ili Ukrajine, Evropskom klupskom kupu u Grčkoj, Olimpijadi u Drezdenu, ali i u bonskom meču Anand - Kramnik.

Sa Devetog međunarodnog turnira u Banjaluci, iza kojeg je, dodajmo, ostao dug od oko 11.350 KM, pažnju su privukle "mršave" dvije partije.

Ovome treba dodati retrospektivu karijere Aleksandra Halifmana, bivšeg svjetskog prvaka u verziji FIDE, već uobičajeni izbor kombinacija, završnica i studija, te još jednu novost - rezultate nagradne igre za čitaoce tokom koje su izabrali 10 najboljih partija između 100 "zlatnih" pobjednika.

Nažalost po bh. šah, uobičajen je i siromašan izbor partija naših igrača; među 22 duela čak 18 je u režiji Borkija Predojevića, a po jedna Predraga Nikolića, Ibre Šarića, Dalibora Stojanovića i Ivana Galića. U svjetlu obilja drugih poraznih pokazatelja vezanih za organizacione, sudijske i igračke kadrove Borki je očigledno usamljeni biser koji bi mogao predstavljati posljednju šansu za izlazak iz decenijske krize.

Kako ćemo znati da je taj proces krenuo uzlaznom putanjom? Jednostavno, porastom broja partija naših šahista u novim, nadamo se - što skorijim - tomovima "Šahovskog informatora".

Boljeg pokazatelja razvoja drevne igre u svim dijelovima zemaljske kugle u posljednje četiri decenije (od kada se štampa "Informator"), mnogi će se složiti, nema.

Minimum i maksimum

U igri za izbor najbolje partije prethodnog toma bilo je 80 bodova, a koliko je bila žestoka konkurencija govori podatak da je pobjedničkoj partiji Volokitin - Inarkijev, igranoj u Pojkovskom, žiri dodijelio samo pola od toga.

Mnogo jasnije stvari bile su u kategoriji najvažnije teorijske novosti; dortmundskom duelu Najdiča i Kramnika udijeljeno je dva boda manje od maksimuma.