S tvrdnjom dobrih poznavalaca šahovskih prilika u Bosni i Hercegovini da će 2007. godina biti upamćena više po onome što nije urađeno, a bilo je planirano, nego po onome što je realizovano, lako se složiti.

Nećemo se na ovom mjestu zadržavati na detaljima; čitalac će iščitavanjem 250 strana (popunjenih sa 261 tabelom, 224 partije, 46 dijagrama, 143 fotografije i pet ilustracija) samostalno doći do zaključka kako su se Šahovska unija Bosne i Hercegovine i Šahovski savez Republike Srpske odnosili prema igračima i klubovima od kojih uglavnom samo znaju uzimati novac za registraciju i kotizacije. Zauzvrat su im, velikodušno, dijelili pehare i medalje sumnjivog dizajna i kvaliteta, te komad papira zvanog diploma.

Zar nije simptomatično da se Upravni, Izvršni i ini odbori okupljaju tek kada se, naprimjer, prikupi harač od mladih šahista za učešće na kadetskim šampionatima? S druge strane, kada treba bh. nade poslati na evropske i svjetske smotre kesu moraju da odriješe roditelji šampiona! Šahovski savezi Republike Srpske, Herceg Bosne i Federacije Bosne i Hercegovine, te krovni savez znaju da dobro opravdanje (opšta besparica) para vrijedi.

Za "utjehu", ni seniorske reprezentacije nisu izborile bolji tretman. Naši vrli rukovodioci, naime, nisu uspjeli da prikupe sredstva za 10 putnika na Evropsko prvenstvo u Grčkoj. Pored svega, ne razmišljaju da, bar u cilju promovisanja prirodnih ljepota i razvoja turizma, sa mrtve tačke pokrenu Kup Bosne i Hercegovine. Kako, nadalje, omasoviti drevnu igru ako je u Premijer ligi više stranaca od domaćih igrača?

Mnogo je nerazjašnjenih pitanja i u Šahovskom savezu Republike Srpske. Sunovrat je počeo prije šest godina, kada su nakon tri mjeseca i tri sjednice izabrani novi predsjednik i organi Saveza. Nije prošlo ni 12 mjeseci, a predsjednik je podnio ostavku. Za izbor drugog "prvog čovjeka" trebalo je da prođe dodatnih godinu i po, mnogo duže nego što je izabranom trebalo da podnese ostavku! Sljedeći kandidat je izglasan iako nije bio ni prisutan među delegatima. Mandat mu je, u istim okolnostima, produžen na redovnoj izbornoj skupštini. To mu nije smetalo da dvije godine ne bude prisutan na sjednicama Izvršnog odbora!

Za ovih šest godina ugašeno je takmičenje za Kup Republike Srpske. Nema više seniorskog i ženskog pojedinačnog prvenstva, manifestacija bez kojih je nemoguće zamisliti postojanje jednog saveza. U istoj godini pojedini klubovi se bore i u Prvoj i u Drugoj ligi. Odavno je ukinuto ekipno prvenstvo učenika osnovnih i srednjih škola.

Šahovski savez je, čini nam se, jedini sportski savez u Republici Srpskoj koji nije obilježio 10 odnosno 15 godina postojanja i jedini koji na kraju godine ne proglašava svoje najbolje predstavnike.

A da može mnogo više u eri ekspanzije vikend turnira pokazali su šahovski radnici iz Sarajeva i Banjaluke. Bosnin superturnir je proslavio pola vijeka postojanja, dok su Banjalučani u svoj grad, poslije pauze od dvije decenije, vratili međunarodni turnir visokog ranga. Pored niza poznatih velemajstora, na ovom takmičenju su učestvovali Milan Vukić, prvi pobjednik i višestruki šampion Jugoslavije, i Viktor Korčnoj, legenda svjetskog šaha. Njegovim dolaskom djelimično je ispravljena nepravda nanesena mu 1979. godine. Podsjetimo, domaćini su tada, pod prijetnjom bojkota sovjetske šahovske federacije, morali da povuku već uručeni poziv za gostovanje.

I mnogobrojna tradicionalna takmičenja širom Republike Srpske dokaz su da tamo gdje ima dobrih šahovskih radnika, ima i turnira.

Kao autori ove publikacije rukovodili smo se motom da nemamo prava na zaborav. Trudili smo se da afirmišemo rad neumornih pregalaca, ljudi koji u šahu ne vide jedino priliku za više nego skromnu zaradu. Cilj ukazivanja na negativne pojave, naglašavamo, nije likovanje nad sudbinom bolesnika, već iskrena želja da mu pružimo pomoć u neophodnom oporavku.

Ukoliko se naša želja ne shvati na ovaj način, plašimo se da 2007. neće biti jedina koju su pojeli skakači.

Autori:

Miodrag Stjepanović i Branko Tomić

Izdavač:"Litera" Banjaluka (2008.)

Cijena knjige: 15 KM + poštanski troškovi